Što želiš biti kad narasteš? Jasno sam znala odgovore: balerina, učiteljica i pjevačica. I onda kad sam malo narasla punih sam pet godina predavala povijest,zemljopis i glazbenu kulturu. A kad sam još malo narasla onda sam se zaposlila u Operi HNK i sad pjevam. Svi znamo da mašta može svašta, stoga,ako me ulovite da plešem...to je zato jer se družim s malom Jasnom koja još uvijek raste...:)
Ela Vilupek
Ela je od znatiželjne i vesele djevojčice izrasla u odgovornu, ali ne manje veselu osobu. Danas radi s djecom u Dječjem domu Klasje i predsjednica je Društva Naša djeca grada Osijeka, a sudjelovala je na mnogim domaćim i međunarodnim projektima za djecu. Ela najviše voli kupovati cipele i jesti tamnu čokoladu!
Mirta Faktor
Mirta opisuje svoju fotografiju ovim riječima: „Ovo sam ja, Mirta Faktor, u danima bezbrižnosti i sreće, u danima lagodnoga života kada još nisam bila svjesna svoga postojanja.U mojim očima možete uočiti ljubav prema djeci koju ostvarujem radeći već šest godina u školi. Sve drugo što ne vidite na fotografiji, a željeli biste o meni znati, ispričat ću vam na radionici Zemlje bez granica!“
Ljiljana Jurčić
Ljiljana Jurčić je od malih nogu znatiželjna, kreativna, voli istraživati i maštati. Svoje vještine i znanja Ljiljana će vam, zajedno sa svojim kolegicama Mirtom i Elom, prenjeti na radionici “Osječko cvijeće prijatelji grada na livadi koja nastaje sada“.
Ivana Saćer ima 26 godina. Završila je studij pedagogije i knjižničarstva na Filozofskom fakultetu. Pedagoginja je u osnovnoj školi u Vukovaru, ali živi u Osijeku. Obožava munje, snijeg i sladoled od čokolade. Uživa u plesu, fotografiranju, čitanju i plivanju. Bori se za kreativnost i nepušenje.
Mia Marušić jeprofesorica likovne kulture, rođena 1979. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Ljubomira Stahova. Trenutno živi , radi i uživa u Vukovaru. Ponosi se svojim vrtom.
Ivana i Mia će voditi radionicu Prijestolje crvenog zmaja i mjenjolici.
Udruga Novi Film okuplja zaljubljenike u sedmu umjetnost koji snimaju i prikazuju vlastite radove na festivalima i revijama diljem Hrvatske. Osim toga, članovi udruge bave se promicanjem amaterskog filmaštva, predstavljanjem publikacija o filmskoj kulturi i organiziranjem radionica za djecu i mlade. Na ovogodišnjoj Zemlji bez granica, članovi udruge Luka Pejić, Krešimir Pejić i Davorin Ćuti s polaznicima radionice snimit će i prikazati kratkometražni znanstveno-fantastični film. Pozvani su svi ljubitelji filmskih spekatakala o izvanzemaljcima, letećim tanjurima i životu na udaljenim planetima na suradnju i druženje!
Ana Mikulić, rođ. je 30. studenog 1989. godine. Odrasla je i školovala se u Osijeku. Trenutno je studentica 3. god. Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku. Slobodno vrijeme voli provoditi s obitelji i prijateljima u šetnji prirodom ili opuštanjem uz glazbu i film. Još kao srednjoškolka sudjelovala je u radionicama „Zemlje bez granica“ što joj je donijelo nezaboravna, lijepa i korisna iskustva. Sada se pojavljuje u ulozi u kojoj će zajedno sa sestrom Martinom voditi Dizajnersku radionicu u kojoj će djeca izrađivati unikatne šumske majice.
Martina Mikulić, rođ. 22. studenog 1991. godine u Njemačkoj. Odrasla je u Osijeku, u kojem je završila osnovnu školu te III Gimnaziju Osijek. Tijekom srednje škole sudjelovala je u integracijskom kampu u Švicarskoj. Studentica je fizike na Odjelu za fiziku, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek. Voli kreativnost i zato se uključila u „Zemlju bez granica“ u kojoj će sa sestrom Anom voditi Dizajnersku radionicu – radionicu izrade unikatnih šumskih majica.
Inga je profesor povijesti, hrvatskog jezika i književnosti. Radi u privatnoj gimnaziji Gaudeamus. Voli čitati knjige, ples i glazbu. Zadnje dvije godine sudjelovala je u radionici Hodanje na štulama kao asistent, a od ove godine preuzima kormilo u svoje ruke. Uz Ingu, radionicu Čudesne cirkusancije će voditi i Tomislav Kozarčanin.
Denis je po zanimanju muzejski pedagog. Šest godina predavao je mladima povijest u III. gimnaziji u Osijeku, a zadnje tri godine radi s mladima u Muzeju Slavonije Osijek.
Denis će voditi radionicu Kako radi radio
Baka joj je dozvolila da deku „ambasadorku“ prebaci preko kuhinjskog stola i da joj to bude kućica. U njoj su se igrali svi, mali i veliki, sve dok nije došlo vrijeme ručka. A ponekad je u njoj i zaspala. Kasnije je nastavila praviti kućice i gradove (kućice za kućice), ali kuću za oblake radi prvi put.Kako napraviti kuću za oblake koji stalno putuju? Kuća putujuća? Ili kuća za one koji su u oblacima?NEMAMO POJMA!!!!
- veliki optimista
Branko Trajkov, Trak, bubnjar legendarne grupe Zabranjeno Pušenje, rođen je 9.10.1966. u Zagrebu. Od 2001. Trak je zajedno sa svojim kolegama iz Zabranjenog Pušenja u prvim redovima akcije - "Vratimo glazbu i ritam na njihova vjekovna ognjišta" tj. u srca mladih ljudi, stradalnika djelovanja mina.
Trak će voditi radionicu Bubnjari Zemljina srca
Krunoslav Kobeščak rođen je sunčanog dana 12., u mjesecu 12., 1987. godine. Prvih godina svoga skromnog života uopće se ne sjeća pa o tome ne može govoriti. Do perioda osnovne škole nije znao ništa o glazbi niti je pokazivao ikakvih sklonosti prema glazbenoj umjetnosti. U osnovnoj školi susreće se sa suvenirskim primjerkom ritmičkog instrumenta, a tek puno godina kasnije saznaje da je to zapravo isti afrički instrument koji danas svira. U tom razdoblju djetinjstva otkriva da ga ritam zabavlja ali se s njim nije ozbiljnije družio. Nekoliko godina kasnije, pri kraju srednjoškolskog obrazovanja zaljubljuje se na prvi pogled u Djembe, kojeg je upoznao na koncertu Antenata, od prijatelja i uzora Nenada Kovačića. Preko njega dolazi do tečaja djembea kod Krešimira Oreškog i tada se njegova ljubav prema Djembeu i afričkoj glazbi ubrzano utjelovljuje. Uz malu pomoć talenta i čeličnu volju, Krunoslav ubrzo postaje opčinjen navedenim instrumentom te toliko nesvjestan vlastite stvarnosti, robujućih obaveza i straha od nepoznatog, prihvaća veliki životni izazov i s dvojicom prijatelja odlazi u Afriku u potragu za konkretnijom spoznajom o umijeću sviranja misterioznog bubnja. Nekoliko mjeseci kasnije rođen je Naš mali Afro Bend u kojem Krunoslav, zajedno sa pet divnih ljudi sudjeluje u glazbenom stvaranju. Osim toga, aktivan je član grupe St!llness u koju unosi čaroliju afričkih udaraljki, a također svira sa Finim sapunima i EtnOrkestrom. Veliki je zaljubljenik u glazbu jer ga ona nosi u šarene dimenzije apsolutne slobode...
Nenad Kovačić, glazbenik. Diplomirao je sociologiju i etnologiju na Filozoskom fakultetu u Zagrebu. Član je bendova Antenat, Afion i Naš mali Afro Bend s kojima je do danas odrzao preko 700 koncerata u Hrvatskoj i inozemstvu (Francuska, Njemačka, Italija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Slovenija, Makedonija, Švedska, Rusija,Šetlandsko otočje). Sa svojim bendovima izdao je četiri albuma i kao gost muzičar sudjelovao na još nekoliko (Dunja Knebl, Stillness). Njegov glavni instument je Djembe (zapadno afrička udarljka), kojeg je učio svirati od afričkih majstora Mamady Keite i Famoudou Konatea pohađajući njihove radionice u Africi (Gvineja i Mali) 2008. i 2010. Također sudjelovao je i na nekoliko Jeunesses Musicales International - JMI etno kampova (Švedska, Hrvatska), učeći i muzicirajući sa glazbenicima iz cijelog svijeta. Dobitnik je strukovne glazbene nagrade „Status“ (2006.) za najboljeg instrumentalistu u kategoriji etno glazbe. Osnivač je i voditelj škole djembe-a koja djeluje u sklopu MMC Studija u Zagrebu i koja danas broji preko 50 polaznika.
Monika Jurić studentica je likovne pedagogije na Akademiji Primjenjenih Umjetnosti u Rijeci. Aktivno je sudjelovala u brojnim radionicama: grafike, interaktivnog dizajna, animiranog filma i vune. Svoje radove izlagala je u Rijeci, Opatiji, i Zagrebu.
Monika će voditi radionicu Tko živi u vodi
Udruga Gloria Maris postavila je u Tvrđi, kod Vodenih vrata, stalnu izložbu školjaka i ostalog vodenog svijeta. Jedinstvene zbirke Udruga koristi u radu s djecom i mladima, na edukativnim i kreativnim radionicama. Na radionici „Uspavanka za rijeke“ ćemo na kreativan način uobličiti mnoštvo lijepih misli i osjećaja te ih na drvenim oblutcima poslati niz Dravu, svim vodama svijeta...
www.gloria-maris.hr
Goran je rođen 23.01.1987. u Osijeku. Završio je Opću gimnaziju u Osijeku i nakon toga upisao Povijest Umjetnosti u Zadru, međutim odustao je nakon prve godine jer ga je ljubav prema kazalištu više privlačila. Upisao je studij Glume i Lutkarstva na Umjetničkoj Akademiji u Osijeku i nakon završene tri godine uputio se u Rijeku kako bi radio u Gradskom Kazalištu Lutkaka, Rijeka. Ove godine je upisao studij glume na East15 Acting School u Londonu i sada čeka povoljni trenutak da se zaputi u svijet ganjati svoje snove. Iako se okušao i u glumačkom i u lutkarskom kazalištu, najviše voli onaj dio rada na predstavi u kojem se bavi fizičkim predispozicijama lika na kojem radi - ipak se deset godina bavljenja plesom i pokretom mora negdje vidjeti. Goran će voditi radionicu Likovi iz „našeg“svijeta
Jadranka je rođena u najljepšem gradu, Osijeku 1961. Učiteljica je razredne nastave u OŠ Antuna Mihanovića. Ekološki osviještena- koordinatorica međunarodne eko škole. Voli djecu, poeziju i čitanje bajki, voli se dramski izražavati sa svojim učenicima i nastavu u prirodi. Obožava boravak u prirodi, posebno zore na moru.
Sanda je rođena 1966., još u maminom trbuhu navikla na društvo- sestra bliznakinja. Profesor je rehabilitator, radi u OŠ Antuna Mihanovića na mjestu stručni suradnik defektolog. Sklonost kreativnom izražavanju potvrđuje edukacijama: Slušni integracijski trening( glazbo- terapija), Gestalt terapija pokretom, Ples pisanja koji je imala čast učiti kod autorice metode Ragnhild A. Oussoren iz Nizozemske, redovito je radi s učenicima 1. razreda svoje škole, a sada je želi ponuditi svoj djeci našega grada. U slobodno vrijeme svira bubnjeve u grupi djembista RitmOS, a preostalo slobodno vrijeme slika.
Glavna urednica programa Televizije Slavonije i Baranje
Moje ime je Antonija, rođena sam sada već davnih 70-tih. Nemam ni brata ni sestru pa sam bila razmažena klinka i imala super djetinjstvo koje sam uglavnom provela sa tri najbolja prijatelja uvijek spremnih na nepodopštine. Lutkice me baš nikada nisu previše zanimale, ali pisanje je i to od kada sam naučila sva slova. Tako su meni glavne igračke, naravno uz košarkašku i nogometnu loptu, jer to moraš znati koristiti ako su ti dečki najbolji prijatelji, bili papir i olovka. Pa sam tako satima znala pisati, pisati... i eto ni kad sam postala velika cura nisam se mogla odreći pisanja... ali ni stalnog brbljanja koje se uglavnom sastojalo od bezbrojnih pitanja. Zanimalo me sve... i kada pomještaš ljubav prema pisanju i veliku znatiželju prirodom stvari rodi se želja za novinarstvom. I tako sam se odlučila okušati u toj priči i zaposlila se u novinama – Večernjem listu. Ondje sam radila 10 godina, no malo mi je dosadilo jer nisam baš mogla tako puno pričati. Pa sam odlučila krenuti dalje i to na Televiziju. Tako sad na televiziji Slavonije i Baranje radim punih 7 godina, imam svoje dvije emisije, i uređujem program... i težak je to i naporan posao, ali ono mnogo važnije od toga da me čini beskrajno sretnom....
A vas dragi moji vilinski reporteri naučit ću kako možete postati pravi novinari ili možda televizijske zvijezdice...., samo nikako ne zaboravite da ćete to i uspjeti samo ako imate čarobne sastojke - ljubav prema pisanju i veliku znatiželju.
Antonija je rođene 1982. godine u Osijeku. Radi u plesnom klubu Broadway kao voditelj. Voli raditi sa djecom svih uzrasta a posebno onima predškolskog. Osim prve velike ljubavi plesa, jako je zanima i gluma zbog čega je u suradnji sa svojim plesačima osmislila i izvela osječku verziju playback mjuzikala "Briljantin" i "Mamma Mia" te dječju predstavu "Kako je Grinch ukrao Božić". Voditi će plesnu radionicu za najmlađe - VODENČICE.
Svira, pjeva, pleše i tijelo svoje revno kleše, da balet gradu zasluženo vrati, želja mu je i neće stati, dok se drugi hranom i pićem tješe, on uživa u pokretu i stalno pleše, najbolji je lijek za stres balet, ma i svaki drugi ples!
Mia Varešanović(1989.) je voditeljica Osječkog centra egzotike i orijenta Dalal(OSCEO Dalal) u kojemu vodi sate trbušnog plesa. Školu plesa u Osijeku, koju je do sada prošlo preko tisuču polaznica vodi od 2007. godine. Kao ambiciozna djevojka i velika zaljubljenica orijentalnog svijeta putuje po Turskoj, Tunisu i Egiptu gdje uči plesati. Educira se na svijetski poznatnom festivalu orijentalnog plesa Nile group festival gdje uči od renomiranih svjetskih plesača i plesačica. Osim u orijentalnim zemljama, educira se i kod svojih kolega iz Hrvatske, ali i Švicarske, te poznate trupe plesačica Belly dance Superstar. Svojim mnogobrojnim nastupima diljem Hrvatske predstavlja kulturu jednog naroda i zabavlja svoje sunarodnjake. Sudjelovanjem na ovom projektu želi pokazati još uvijek novi ples za Osječane, te u svakoj plesačici pronaći ono najbolje, dati joj samopouzdanje, odličnu fizičku spremu, ali uvijek i dobru zabavu i prijateljstvo. Više o Mii na www.trbusni-ples-osijek.com
Hrvoje Seršić rođen je u Osijeku 1981. godine gdje završava osnovnu školu, osnovnu glazbenu školu Franje Kuhača u Osijeku, smjer gitara, te 2000. srednju školu. 2008. završava magistarski studij Glume i lutkarstva na Kazališnom odsjeku Umjetničke akademije u Bratislavi. Pohađao je brojne radionice i seminare (Laban, Bunraku, komedija dell’arte) a od lipnja 2008. godine asistent je na Odsjeku kazališne umjetnosti, smjer gluma i lutkarstvo, Umjetničke akademije u Osijeku gdje sudjeluje u izvođenju nastave kolegija lutkarske animacije. Jedan je od voditelja Dramskog studija Umjetničke akademije, a u Zemlji bez granica vodi radionicu Kad bi drveće hodalo.
Živi u Darkwoodu, najbolji prijatelji: Corto Maltese i Alan Ford. Od ljeta 2011., s Mersaultom i Filipom Latinoviczem radi na izgradnji vremeplova. U slobodno se vrijeme svi klikeraju.
ŽŽŽivotostih
Već peto desetljeće
Ovaj život živim
Sa suprugom i tri kćeri
Svijetu se divim.
Volim knjige, kazalište,
Ples, kolače , kišu
Volim kad kroz prozor gledam
Grane kad se njišu.
Pjesmice i priče
Pišem vrlo često
A sve one u knjizi
Nađu svoje mjesto.
Otvaram srce
I pozdrav šaljem svima
koliko god vas na ovoj
velikoj planeti ima.
Rođen sam kao mali i otad sam stalno u izviđačima, cijeli svoj život. Tako da znam vezati čvorove, zapaliti vatru bez šibica, podići šator, živjeti u prirodi. Volim i fiziku, pa sam spojio te dvije ljubavi u ovoj radionici gdje bismo zajedno napravili veliki sunčani sat.
Udruga izviđača "Slavonski hrast" Osijek djeluje punih 16 godina, kao pravni slijednik ranijeg Saveza izviđača općine Osijek, okupljajući djecu i mladež, surađujući s lokalnom zajednicom, pružajući mladima edukaciju o provođenju kvalitetnog i zdravog života u prirodi, afirmirajući timski rad i volonterstvo. Članstvo Udruge u Savezu izviđača Hrvatske, kao krovnoj organizaciji izviđača u RH (partner NVM-a) i Svjetskom skautskom pokretu (WOSM – partner UNICEF-a) stvara pretpostavke i omogućava ozbiljan pristup u provođenju programa, radu s mladima i obučavanje i osposobljavanje voditelja po međunarodnoj woodbage instruktorskoj licenci.
Udruga je za svoje aktivnosti i doprinos članova u Domovinskom ratu dobila 1997. godine POVELJU ZAHVALNOSTI OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE.
Cilj udruge je da okupljanjem djece i mladeži pridonosi njihovom razvoju na dostizanju punih fizičkih, umnih, društvenih i duhovnih potencijala, kao pojedinaca, odgovornih građana i članova lokalne, nacionalne i međunarodne zajednice. Aktivnosti koje ostvaruje Udruga promiču razvoj temeljnih načela izviđačkog pokreta među mladim ljudima.
Anja Brabec, rodom iz Virovitice, a u Osijeku trenutno studira na trećoj godini Umjetničke akademije. Izlagala je na mnogim studentskim izložbama uključujući i one kiparske, slikarske i izložbe instalacija. U slobodno vrijeme voli “ hm, kako se ono kaže, sve što vole mladi!''. Anja će voditi radionicu Maslačkova svjetlosna priča
Igor Krstić zreli je dvadesetogodišnjak kojemu je osim uloge studenta Građevinskog fakulteta u Osijeku, dodijeljena i ona voditelja i trenera u osječkoj školi Capoeire. Vrijeme, osim s Capoeirom, krati uz druženja s ljudima, bez ograničenja i predrasuda, otvoren za ljude svih profila. Strast prema Capoeiri pružila mu je nezaboravna iskustva i putovanja diljem Europe gdje je imao priliku učiti od najboljih majstora Capoeire današnjice. Sreću mu izazivaju nasmijana lica otvorenih ljudi, a Capoeira pruža upravo to; pozitivna energija i kreativnost bez kraja. Igor će voditi radionicu Capoeire pod nazivom Meia Lua de frente.